Tribina Demografija i mladi druga je u ciklusu U raljama politike. Tibine se održavaju u organizaciji Udruge građana Da štima svima, što je svojevrsni iskorak u organizaciji sličnih događanja. Više je nalik radijskim ili tv emisijama sa živom i angažiranom publikom nego li uobičajenim tribinama na koje smo navikli u javnome prostoru. U publici je bilo puno mladih ljudi, predstavnika različitih političkih opcija, Sveučilišta, Grada Rijeke te okolnih općina.

Nadamo se što skorijem popuštanju epidemioloških ograničenja, što će omogućiti da na tribine dođe i više od trenutno dopuštenih pedeset gledatelja.

Tribina Demografija i mladi imala je posebne goste, bili su: demograf s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, prof. dr. sc. Nenad Pokos i politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, doc. dr. sc. Marko Kovačić, stručnjak za javne politike usmjerene na mlade.

Nenad Pokos je objasnio da su pitanja na koja smo odgovarali popisivačima tijekom popisa stanovništva nastala prema metodološkim direktivama, no da je pomicanje njegovog početka s 31. ožujka na 31. kolovoz bilo nespretno i nesretno.

Pogrešne projekcije Državnog zavoda za statistiku

“Obično se kao referentni datumi uzimaju dani kad je stanovništvo najmanje pokretljivo, a u to su vrijeme mnogi bili na godišnjem odmoru, pa su se mnogi popisivali u mjestima gdje su tada boravili kao turisti ili vikendaši. Taj datum može i zakomplicirati obradu podataka jer su neki ljudi zabilježeni kao stanovnici mjesta u kome ne žive veći dio godine”, kazao je Pokos.

“Najčudnija su bila možda bila pitanja o domaćim životinjama u gradovima. No, Državni zavod za statistiku kaže da su prema tome određivali koja su urbana, a koja ruralna područja. Ja sam još prije četiri godine, kad sam dobio popisni upitnik pitao zašto nema pitanja o korištenju interneta i zašto nema pitanja o invaliditetu. Odgovorili su mi da se takve stvari ispituju u nekim anketnim istraživanjima, ali se ne sjećam, da me je u trideset godina ikada itko nazvao i pitao koristim li se internetom”, rekao je Nenad Pokos

Još uvijek ne znamo kolika će biti razlika između konačnih i prvih rezultata o kojima sad slušamo.

“Tako je 2011. za više od 5 tisuća stanovnik broj stanovnika bio manji nego li po prvim rezultatima dok je 2.000. godine bio čak za 50 tisuća veći. Budući da ipak informatička tehnologija napreduje ne bi smjelo biti baš velikih razlika. Lako pamtljiv broj bio bi 3 milijuna 888 tisuća i 269 , dakle 9,25 posto manje nego što nas je bilo 2011. na razini Hrvatske”, kazao je gostujući demograf.

Ustvrdio je kako mnogi političari danas ne žele priznati, da su iznenađeni podacima tvrdeći da su to i očekivali. Kad su demografi prije nekoliko godina izlazili s podacima, da nas je manje od 4 milijuna, mnogi su se tome smijali jer su projekcije Državnog zavoda za statistiku 2020. pokazivale, da nas je više od 4 milijuna.

Tribina Demografija i mladi nastavljena je s riječkom i županijskom problematikom.

“Sad smo se odjednom svi otrijeznili i svi su pametni. Primorsko-goranska županija je izgubila je točno 10 posto stanovnika, a grad Rijeka čak 15, 6 posto. Prvi podaci za grad Rijeku su me jako iznenadili“, kazao je.

Mladih imamo ispod 17 posto, 1991. bilo ih je 21 posto

U Gradu Rijeci u tom gubitku od 20 tisuća stanovnika imamo negativnu prirodnu promjenu ili pad od 7.500 i to su relativno pouzdani podaci. Ne znamo migracijsku bilancu, ali ako je 7 i pol tisuća bio prirodan pad, broj onih koji odjave prebivalište u Rijeci i onih koji dosele isto je oko 7 i pol, odnosno ukupno 15 tisuća.

“I sad je pitanje – gdje je nestalo još 5 tisuća građana Rijeke, ako je smanjenje 20 tisuća? Vjerojatno se oni koji su se iselili, nisu se odjavili. Pet tisuća je takvih. Imamo podatke Državnog zavoda za statistiku o migracijskoj bilanci koja je netočna i zato je njihova procjena za 2020. da nas je više od 4 milijuna proizašla iz nepouzdanih podataka o odseljenima i useljenima”, rekao je prof. Pokos.

Iako još ne znamo točno koliko imamo mladih, Marko Kovačić je kazao da se procjenjuje kako će mladih biti ispod 17 posto. Godine 1991. bilo ih je 21 posto.

“Ako je to sada oko 16 posto to je vrlo zabrinjavajuće. Mladi se u Hrvatskoj definiraju jednim manjkavim zakonom, od petnaeste do navršenih 30 godina života. Oni su najvitalniji dio populacije, a osim što su kreativni, trebali bi biti predvodnici društvenih inovacija. To će biti jako teško s tako malim brojem koji se stalno smanjuje, a politike za mlade ne prate demografske trendove”, rekao je Kovačić.

Nenad Pokos je podsjetio na podatak da smo krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća po ženi imali 2,1 djeteta i da nam je toliko potrebno za jednostavni obnovu. Sada imamo manje. Iako demografi desetljećima upozoravaju na problem nije se dogodilo ništa.

Mnogi naručeni i izrađeni dokumenti nikada nisu ugledali svjetlo dana

“Imamo tri ključna nacionalna dokumenta iz 1995. godine, 2003. i 2006. Ništa od toga se nije ostvarivalo, a opravdavale su se razne vlada i ministarstva koja su mijenjala sastave i nazive čak i nedostatkom novaca”, čulo se na tribini.

Mnogi naručeni i izrađeni dokumenti nikada nisu ugledali svjetlo dana. Nenad Pokos je podsjetio na Demografsku strategiju sa 110 mjera još iz vremena ministrice Murganić, od kojih ništa nije ušlo u praksu.

“Sada je Središnji ured na čelu s gospođom Josić krenuo u revidiranje bivšeg ministarstva demografije i tih 110 mjera, na tome se radi godinu, a još ništa nije konkretno. Osmišljenih 110 mjera, kažu , treba uskladiti sa zakonima. I sve stoji na mjestu osim što znamo da će se od 1. kolovoza povećati roditeljska naknada 7.500 kuna i da će se, pod pritiskom EU uvesti očev dopust u trajanju od 10 dana”, kazao je Pokos.

Predlagali su, kaže potpunu delimitaciju roditeljskih naknada, tijekom drugih šest mjeseci, ali je ipak neće biti. Stoga će žene koje imaju plaću veću od 7 i po tisuća kuna razmišljat o tome mogu li se upustiti u majčinstvo s obzirom na porast cijena i inflaciju.

Predlagali su demografi besplatne udžbenike na razini čitave države, besplatne jaslice i vrtiće te prijevoz za učenike i studente. Predlagali su porezne i druge i olakšice za demografski najugroženija područja, što su u PGŽ, Gorski Kotar ili dijelovi Cresa. Država nije reagirala kao ni na prijedlog za desetogodišnje besplatno korištenje državnih nekretnina ili zemljišta u ruralnim područjima.

Što će nam avioni kad su Banovina, Lika, Gorski kotar opustošeni

Na pitanje je li važnije ulagati u borbene avione i vozila nego li u ljude s obzirom na to da su nam pogranična područja opustjela, Nenad Pokos je odgovorio:

“Moramo ulagati u jedno i u drugo jer živimo u takvom okruženju. No ako imamo opustošenu Banovinu, Kordun, Liku, Gorski kotar i Pokuplje, što će nam i avioni, ako će se na to napušteno područje moći slobodno ući na koturaljkama ili na biciklu”.

Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, vjerojatno je najupućeniji sugovornik za temu politika za mlade i mladih općenito u Hrvatskoj. Nacionalni je korespondent politike za mlade pri European Knowledge Centre for Youth Policy te Youth Wiki nacionalni korespondent pri Europskoj komisiji. U Rijeci djeluje kao zamjenik voditeljice programa Mladi u suvremenom društvu, pilot-programa studija o mladima pri Sveučilištu u Rijeci. U sklopu ovog programa cjeloživotnog obrazovanja nositelj je kolegija Pedagogija rada s mladima.

“Kritično nastupam prema donositeljima odluka, ista stvar kao s demografijom stoji i kad je riječ o politikama za mlade, Imamo hrpu strategija i dokumenata koji su samo nominalno bitni, stoje u ladicama kao i njihova implementacija”, kazao je.

Tribina Demografija i mladi: Rijeka se suočava s nedostatkom policy koordinacije

Ustvrdio je, da je Rijeci u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave “space shuttle”. Dodavši da imamo Savjet mladih koji postoji tek u 19 JLS, iako ih zakon propisuje, da postoji program za mlade kao i komunikacija između udruga, mladih i za mlade te, da u tom smislu Rijeka funkcionira dobro.

“Rijeka se suočava s nedostatkom policy koordinacije. Postoje inicijative pojedinaca unutar gradske uprave, slično iako lošije i unutar PGŽ, postoje inicijative pojedinaca koji bi nešto napravili, ali drugi resori ne reagiraju i tu staje. Mladi se gledaju samo kao još jedna ‘stvar’ koju treba odraditi. Osim toga, prema Zakonu o JLS mladi nisu u njihovoj nadležnosti, pa se onda mladima mogu i ne moraju baviti”, rekao je Kovačić.

Mladi u Rijeci ne kažu da nema posla, nego da nema odgovarajućeg posla. Školuju se i dobivaju poslove koji su ili nedovoljno plaćeni ili nemaju na poslu dovoljno moći koliko oni misle da zaslužuju i zato odlaze.

“Jako je važan socijalni kapital. U Rijeci imate nekih pet udruga i organizacija za mlade koje nešto nude, dok jedan Dom mladih uopće ne funkcionira onako kako bi trebao. Čini se da je Rijeka zapela u neinovativnosti, u smislu da se ne usude napraviti neki pretjerani iskorak, a postoje različiti modeli primjenjivi za gradove unutar PGŽ-a”, rekao je Marko Kovačić.

Bilo je riječi o tome moraju li iseliti oni koji ne žele raditi pomoćne poslove u turizmu jer su talentirani i školovani za nešto drugo te o potrebi da kulturne industrije donesu novac.

“Čini mi se da ovaj grad i županija svojim mentalitetom i činjenicom da nisu najsiromašniji dijelovi Hrvatske uvijek mogu napraviti zaokret. Ulaganje u ljudske potencijale je važno, a često padne u drugi plan”, poručio je Marko Kovačić.

Primjer male općine Medulin koja je napravila fantastične stvari

Nenad Pokos je podsjetio na činjenicu da u Vladinom Vijeću za demografsku revitalizaciju nema ni jednog demografa, te da je ono zadnji put zasjedalo krajem 2020. Također i to da u radnim tijelima Hrvatskoga sabora , među 28 Odbora nema onog za demografiju ,a nema ih na lokalnoj razini.

“Članovi vijeća na čijem čelu je premijer imenovani su po političkoj dužnosti , a među njima nema demografa”, rekao je Pokos.

Marko Kovačić je govorio o nikad završenom Nacionalnom program za mlade do 2024. o starom i budućem planu Grada Rijeke ili onom PGŽ i tome da najčešće izgledaju kao lista želja.

“Nacionalni program nemamo zbog nesposobnosti i nezainteresiranosti državne vlasti, a riječ je o krovnom dokumentu politike za mlade”, rekao je Kovačić.

Istaknuo je primjer male općine Medulin koja je napravila fantastične stvari. Ima sve dokumente koje treba, poslušala je savjete stručnjaka. Imaju nove natječaje za udruge i politike za mlade. Tamo je Lista mladih smijenila dosadašnjeg načelnika i mladi im se vraćaju. Sad imaju i svog načelnika. Kao pozitivan primjer istaknut je Varaždin, a da Savjet mladih na gradskoj razini ne funkcionira kako bi mogao.

Nenad Pokos je kazao kako godinama upozoravaju na to, da je broj birača veći od broja punoljetnih građana. Sad se pomalo počela čistiti baza zdravstvenih osiguranika jer i tu postoji nerazmjer. Ljudi koji odu u inozemstvo ne odjavljuju se kako bi i u Hrvatskoj ostvarili neke beneficije. Slično je i sa stranim državljanima koji s prijavljuju u Hrvatskoj radi neplaćanja poreza na nekretnine.

Tribina Demografija i mladi: Svaka kuća bi trebala imati svoj ID

“Sve se to neće riješiti dok ne budemo imali registar stanovništva, a nemamo ga zato što nemamo registar stambenih jedinica, kuća i stanova. Svaka kuća bi trebala imati svoj ID, da se zna gdje se nalazi. Do 2031. ćemo, pod pritiskom EU morati imati i registar pa je ovo bio zadnji popis stanovništva proveden na način koji poznajemo”, zaključio je Pokos.

Arhitekt Marin Račić govorio je o stambenoj problematici i nespretno postavljenom sustavu APN-a koje propisuje pravila i zapravo onemogućava izgradnju objekata mješovitog stanovanja. Upozorio je i na lošu strukturi POS-ovih stanova gdje prevladavaju jednosobni koji su neprikladni za obitelji.

“Važno je pitanje kvalitetnog obrazovanja, a ne radimo dovoljno za njegovo unaprjeđenje”, rekao je Kovačić.

“U priobalnim gradovima je najveći porast broja stanovnika, no vjerojatno je fiktivan zbog lažnih prijava mjesta boravka”, smatra Pokos i ističe primjer predstojnika premijerovog ureda Frke Petešića koji godinama živi u Zagrebu, a prijavljen je na Dugim otoku.

“I tako općina Sali ima porast broja stanovnika, zbog takvih poput njega. I zbog lažno prijavljenih vikendaša. Takve stvari kompliciraju posao demografima.“ Rekao je Nenad Pokos
Davor Štimac je govorio o zabrinjavajućem omjeru broja novorođenih i umrlih Čuli smo podatak o 773 novorođena djeteta 2020. u riječkome rodilištu, ali i o to, da je u Županiji dvostruko više umrlih nego rođenih, dok ih je u Rijeci 2,4 puta više nego rođenih.

Prvi korak u rješavanju problema je priznati da ga imamo

“Mi smo 1994. godine imali jednak broj rođenih i umrlih, a 1982. smo mali 4.200 rođenih i 2.800 umrlih”, čulo se na tribini.

O boljim i lošijima iskustvima te problemima i željama mladih iz publike su progovorili Edin Šećerkadić, Magdalena Vrkić i Doris Puž .

Maša Magzan rad je s s mladima naglasila kao nezaobilaznu temu u priči o demografiji te dodala:

“Iako ne postoji neka univerzalna politika, interesi i potrebe mladih podudarni su u raznim dijelovima Europe kao i kod nas. Različiti su pristupi i resursi, no pogledajmo dobre prakse i implementirajmo ih”, kazala je Magzan, navodeći primjer Nizozemske koja je nakon puno godina centraliziranog pristupa politikama mladih , od 2015. spustila stvar na lokalnu razinu.

Ravnateljica Zaklade Sveučilišta u Rijeci Bojana Čulum Ilić govorila je o važnosti dobrog uključivanja Sveučilišta u život i boljitak zajednice te utjecaju na zadovoljstvo mladih ljudi.

Iva Rinčić je podržavši dobar primjer Sveučilišta, podsjetila na to da je prvi korak u rješavanju problema, priznati da ga imamo:

“U županiji smo usvojili analizu demografskih pokazatelja, ali je stanje puno gore i nije ušlo u plan razvoja. Imamo politički dokument i reći ćemo da smo bolji od ostalih, ali time ništa ne rješavamo. Pitanje mogućnosti promjena vrijednosti veliki je izazov, a s ljudima koji su odgovorni za nastanak problema teško ćemo krenuti u njegovo rješavanje”, kazala je Rinčić.

Tribina Demografija i mladi poslužila je i za najavu pokrenute inicijative, u smisli suradnje s drugim političkim opcijama, da se demografska problematika u smislu izmjena Plana razvoja Grada Rijeke uvrsti kao točka dnevnog reda na sjednicu Gradskoga vijeća.

S publikom su se organizatori oprostili uz poruku potpore riječkim odgojiteljima u gradskim vrtićima te zaposlenicima u komunalnim društvima kako bi izborili plaću koja neće biti ispod republičkog prosjeka i s kojom će moći pristojno živjeti.