Popis stanovništva 2021. suočava nas s desetpostotnim padom broja stanovnika u Hrvatskoj u samo 10 godina, a one koji žive u Rijeci s još puno nepovoljnijim brojkama za još uvijek treći po veličini hrvatski grad. Rijeka ima puno problema, a popis stanovništva 2021. godine govori da je demografska situacija najteži je od svih.

Popis stanovništva pokazao da su strahovi bili opravdani

Svake je godine sve nepovoljniji omjer umrlih i rođenih, a sve je više onih koji su odselili iz Rijeke te pronašli posao i život na području riječkog prstena, u susjednim zemljama ili širom Europe. O apsurdu postepenog nestajanja grada idealnog zemljopisnog položaja, govorim otkako sam ušao u političku arenu. Čelni ljudi Grada Rijeke to su komentirali kao neopravdani pesimizam.

Upozoravanje na problem prikazano je gotovo nedostatkom ljubavi prema vlastitom gradu, koji istovremeno – po njihovim kriterijima – u mnogočemu prednjači u Hrvatskoj. „Novim ritmom grada“ što ga nitko drugi, osim gradskih čelnika te raspadajuće im partije i njenih simpatizera, ne prepoznaje kao odmak od politike kontinuirane propasti, pretvorit ćemo se do kraja započetog četverogodišnjeg mandata u grad s manje od 100 tisuća stanovnika.

Radnih mjesta nema ili su loše plaćena, dobra su rezervirana

Tijekom prvih šest mjeseci rada novoga gradonačelnika nismo čuli za rješenja koja bi dovela do zaokreta. Ne naziru se nove poslovne zone i prostori, niti nova radna mjesta ili novi ljudi koji bi došli živjeti u Rijeku pa zaustavili negativne trendove demografske propasti.

Najbolja zdravstvena, obrazovna, socijalna, ekonomska, a onda i demografska mjera su dobro plaćena radna mjesta. Ona su nekoć bila razlog za doseljavanje u Rijeku, a danas ljudi zbog radnih mjesta odlaze. Radnih mjesta nema ili su loše plaćena, a ona dobra su rijetka ili rezervirana za podobne i poslušne. Grad mora stvarati preduvjete za opstanak i otvaranje radnih mjesta.

Ne želimo isticati krivce za prekrajanje granica Grada Rijeke, ali je zastrašujuće izgubiti 60 tisuća stanovnika ili 36% stanovnika tijekom 30 godina. Od toga je 20 tisuća ljudi izgubljeno u posljednjih 10 godina, posebno ako se taj problem i dalje relativizira.

Je li moguće da baš u ovom gradu ljudi više ne žele živjeti?

Podsjećam na demografske probleme, na koje smo upozoravali u Gradskome vijeću Grada Rijeke i Skupštini PGŽ. Riječ je o šest do sedam novorođene djece na dan u riječkome rodilištu u odnosu na svakodnevnih dvadesetak i više osmrtnica u lokalnome glasilu. Svaki građanin u tome omjeru može prepoznati ozbiljnu disproporciju, još izraženiju posljednjih dana nego li za vrijeme popisivanja stanovništva.

Sarkastične su bile primjedbe gradonačelnika kad smo podsjećali na zlatne godine i vrijeme dok je u Rijeci bujao život i bilo je posla, a obitelji su nastajale i doseljavale su se nove.

Riječka gradska uprava očito ne shvaća što želimo poručiti kada kažemo, da će se problemi upisa u vrtiće ili jednosmjenski rad u školama riješiti »sami od sebe«, ne kao uspjeh osmišljene gradske politike, nego kao loš kontinuitet što je otjerao sve koje je mogao.

Je li moguće da baš u ovom gradu ljudi više ne žele živjeti, te da će nam novo rodilište i bolnica za djecu biti preveliki?