Za život bez barijera u glavama i prostoru naziv je odlično posjećene tribine održane u dvorani Transadrije u organizaciji udruge Da štima svima.
Okupili su se predstavnici udruga osoba s invaliditetom, njihovi prijatelj i rodbina te brojni zainteresirani građani.
Novinarka Leonida Domijan Fišter s gostima je razgovarala o njihovom životu, uspjesima i neprekidnim borbama za život bez barijera. O važnosti sporta i potpori bližnjih govorili su Albert Sirotich i Lukrecija Tomušić. Pisac i influencer Jan Bolić prenio je iskustva loše komunikacije i marginalizacije osoba s invaliditetom. Umjetnik Emil Mandarić upozorio je na problem “nevidljivih” sugrađana, dok je glazbenik Erik Balija govorio o tragikomičnom iskustvu sa službenicima Zavoda za zapošljavanje.
Ljudska prava osoba s invaliditetom
U emocijama nabijenoj tribini gosti su govorili o svom životu, uspjesima te vječitim borbama za ostvarenje ljudskih prava osoba s invaliditetom. Davor Štimac je podsjetio na uspješni model zapošljavanja osoba s invaliditetom što ga je za ravnateljskog mandata uveo u riječki KBC. Mnogi od ljudi iz publike progovorili su o tome kako im je tada i danas zaposlenje promijenilo život na bolje.
Bilo je riječi o problemima (ne)pristupačnost javnih objekata i ‘nevidljivosti’ građana s invaliditetom. Čini se kao da ih je malo jer ih u gradu nigdje nema. Oni su uglavnom kod kuće jer su mnogi izgubili volju i snagu u borbi za ostvarivanje prava na normalan život.
„Teško je biti u kolicima kad ti vožnja javnim prijevozom ovisi o dobroj volji vozača autobusa koji često ne žele spustiti rampu“, čulo se sinoć.
Nepristupačni grad
U Rijeci se od 2003. godine provodi projekt „Uklonimo barijere“ koji se svodi na obilazak grada. Uočavaju se nepravilnosti i upozorava na njih, ali rezultati i realizacija izostaju.
Javnih WC-a u Rijeci ionako nema dovoljno, a o onima za osobe s invaliditetom da i ne govorimo. Arhitekti i građevinari školovani su za izbjegavanju arhitektonskih barijera, no stvarni ih je život i dalje prepun. Širina vrata ili prag od svega deset centimetara za mnoge su nepremostivi problem, ako nemaju asistenta do koga nije lako doći.
Barijere u glavama
Teške su i barijere u glavama. Poslodavci često radije plaćaju penale nego li da zaposle osobu s invaliditetom. Uglavnom se boje potrebe prilagodbi radnih prostora, ali i ne vjeruju u sposobnosti osoba s invaliditetom.
Mali pomaci bi puno značili
Slijepe osobe žele da u autobusima imaju glasovnu najavu postaja na koje dolaze kao što je to u Zagrebu i drugim europskim gradovima. Oni u kolicima upozoravaju da ne zauzimate za njih označena parkirna mjesta. Također i to da bi rado ušli u kafiće i prodavaonice kad bi postojale rampe primjerena nagiba. Cijelu snimku tribine. koja je završila glazbenim nastupom Erika Balije, pogledajte ovdje.
Pogledajte video s tribine:
