Gradski vijećnik, arhitekt i poduzetnik Marin Račić se na svom se Facebook profilu još jednom osvrnuo na glasovanje i suzdržan stav o prodaji zemljišta na Žabici. Tekst prenosimo u cijelosti:
“Nemoguće je bilo donijeti odluku za ili protiv izgradnje kompleksa autobusnog kolodvora Žabica.
Marin Račić: Želim vrhunski projekt
Arhitekt u meni želi da Rijeka dobije vrhunski projekt koji će sigurno postati landmark ukoliko bude sve izvedeno prema originalnoj zamisli projektanta.
Poduzetnik u meni također želi realizaciju jer će privatni investitor sigurno brže i učinkovitije realizirati cjelokupni zahvat. Otvoriti će se nova radna mjesta i grad će sigurno imati koristi od toga.
Građanin u meni želi da Rijeka čim prije riješi pitanje autubusnog kolodvora, ali i cijelog zahvata centra grada: Riva se oslobađa od parkiranih automobila, pješačka zona se širi s Korza skroz do Rive dok Adamićeva postaje pješačka ulica. Rijeka napokon dobiva rivu u punom smislu riječi.
No, građanin u meni također ne želi da se Grad riješi velikog zemljišta u centru grada. Zar je privatni kapital toliko pametniji da naša gradska uprava ne želi, ne može, ne zna, nema volje, nema novaca ili je jednostavno nesposobna iskoristiti sufinanciranje putem EU sredstava?
Građanin u meni je svjestan da grad svoje nekretnine ne održava kako bi trebalo. Tko ode popiti kavu na trg pored dvorane Zamet shvatiti će o čemu pričam: zapušten i prljav trg, keramičke obloge koje se raspadaju. Vrhunski projekt nažalost je neodržavan i oronuo.
Niti jedno rješenje ne zadovoljava sve
Što ako Grad potpiše ugovor s investitorom, investitor uplati prvi dio sredstava, upiše se kao vlasnik, a onda za nekoliko mjeseci, pod utjecajem krize koju svi najavljuju, odluči da ne želi realizirati projekt? U tom slučaju grad mora tužiti investitora (raskid ugovora i naplata penala nisu dovoljni) i onda će se cijeli predmet vući po sudovima sljedećih 10 – 20 godina. Dobrodošli u hrvatsko pravosuđe.
Gradonačelnik je imao većinu za ovu odluku, a većinu su osigurali: SDP, PGS, HSU, IDS, SDSS, Unija Kvarnera i Most (osim kolegice Marov).
Kada sve to stavim na vagu, shvatim da jednostavno niti jedno rješenje nije idealno i da ne mogu biti ni ZA ni PROTIV. Previše je nesposobnosti s jedne strane, a rizika s druge.”
